Članarina nije, kao što se nažalost pogrešno poima kod priličnog broja naših ljudi, ulaganje u smrt. Naprotiv, ona je ulaganje u život, kako dunjalučki jer zahvaljujući njoj naša sela i gradovi imaju žive džamije a one su njihov identitet, tako i u ahiretski, onaj stvarni jer je ona dobro djelo, ona je borba na Božijem putu imetcima, ona je istinsko ulaganje u naš ahiretski život jer se dijeljenje u islamu definiše kao, davanje od sebe sebi.

Zato, dragi brate kad plaćaš članarinu ti ne daješ nikom, do sebi. Kroz nju sebe i našu zajednicu na Dunjaluku jačaš a samo sebi za Ahiret uplaćuješ jer je kako Poslanik veli: „Podijeljeno naše”.

Kao što je Uzvišeni Bog i poslanik Njegov u pozitivnom kontekstu spomenuli one koji članarinu plaćaju, Poslanik je one kojih za nju nije briga spomenuo također. Evo kako: „Ko se ne brine za opšte potrebe muslimana ne pripada nama”.

Naši preci, djedovi i očevi su znali gdje pripadaju i u vrlo teškim vremenima brinuli se i džamije održavali, ezanu život omogućavali i mekteb od svih nasrtaja sačuvali. Nama su to predali sa jasnim očekivanjem da to čuvamo, unapređujemo i djeci našoj predamo, koja će sada zahvaljujući našoj brizi u mektebima biti naučena i osposobljena preuzeti brigu o džamiji, džematu i IZ-ci.

Dragi brate, ako još nisi član IZ-ce pridruži se, tako ćeš ojačati sebe džematom a džemat sobom. Tako ćeš i bogatiji na Ahiret otići jer nije na odmet ponoviti, članarina je ulog u Ahiret. Sve nas pozivam da svoj odnos prema našoj zajedničkoj stvari, IZ-ci, preispitamo kako bi opredjeljujući se za brigu o našoj vjeri snažno pripadali našem Ummetu i odlučno slijedili našeg Pejgambera.

Različitih smo zanimanja, želja i prohtjeva ali nam je svima jedna želja kad je u pitanju Ahiret. Želja nam je spas, nagrada, Džennet nam je želja. Da bismo do Dženneta stigli islam ne traži odricanje od Dunjaluka, već zahtijeva da od Dunjaluka ulažemo u Ahiret. Članarina IZ-ci je takav ulog.

Autor: Izet ef. Čamdžić       (www.preporod.com)

Oni su otkrili da je frontalni korteks, dio mozga kojim padamo na sedždu, najmanje opskrbljen krvlju jer je krvi jako teško da napumpa toliki pritisak da nahrani i ovaj dio mozga. A u ovo dijelu mozga su svi centri za haram (haram – ono što je zabranjeno) Jedini način da da se taj dio mozga razvije u potpunosti je de čovjek obavlja namaz.

Mi, kada u gravitacijskom smislu ovaj dio mozga stavimo u najniži položaj i sva pumpana krv nahrupi u taj dio mozga, znamo da smo samo na nožnim prstima, koljenima, rukama i čelom naslonjeni na sedždi. Tako kada smo na sedždi, onda sva krv nahrupi u mozak, u taj dio mozga gdje se nalazi centar za ljudski moral.

Kada prvi put padnemo na sedždu tada krv navali otvarajući membrane, ali je tolika navala krvi da te čelije za moral na mogu zapravo da osvoje tu krv. Kada se vratimo sa sedžde, krv se ponovo vrati, a kada idemo drugi put na sedždu tada sa otvorenim membranama krv koja uđe u mozak, ulazi direktno u čelije i hrani ih.

Jedino tako čovjek može biti moralan u potpunosti, potpuno razviti moral i postati bolja osoba.

Uzvišeni Allah je rekao: “Zaista namaz odvraća od razvrata i svega što je ružno”.(Pauk, 45)

Prof. pedagogije Melisa Zukić Merjem Islamski omladinski casopis SAFF

Jednog dana smo bili sa Šafijom kada nam dođe neki starac. Na sebi je imao odjeću od vune a u ruci mu je bio štap. Šafija ustade, popravi svoju odjeću i pozdravi ga. On sjede i Šafija poče gledati u njega sa divljenjem. Starac reče:

Starac: Mogu li pitati?
Šafija: Pitaj.

Starac: Šta je hudždže (dokaz) u Allahovoj vjeri?
Šafija: Allahova Knjiga.

Starac: Šta još?
Šafija: Sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Starac: Šta još?
Šafija: Konsenzus (idžma) ummeta.

Starac: Šta ti je dokaz za konsenzus ummeta?

Šafija se zamisli za trenutak kada starac reče:

Starac: Ostaviću te tri dana. Ako dođeš sa dokazom iz Allahove knjige, onda je dobro, a ako ne, pokaj se Allahu Uzvišenom.

Lice imama Šafije promjeni boju, ustade i ode. Nije izlazio sve do trećeg dana, kada se pojavi između podneva i ikindije. Njegovo lice, ruke i noge su bile otečene i bio je bolestan. Sjede, ali ne prođe mnogo vremena kada opet dođe onaj starac. Pozdravi ga, sjede i reče:

Starac: Imaš li ono što sam tražio?
Šafija: Da.

أعوذ بالله من الشيطان الرجيم
Utječem se Allahu od prokletog šejtana.

Uzvišeni Allah kaže:

وَمَنْ يُشَاقِقِ الرَّسُولَ مِنْ بَعْدِ مَا تَبَيَّنَ لَهُ الْهُدَىٰ وَيَتَّبِعْ غَيْرَ سَبِيلِ الْمُؤْمِنِينَ نُوَلِّهِ مَا تَوَلَّىٰ وَنُصْلِهِ جَهَنَّمَ ۖ وَسَاءَتْ مَصِيرًا
Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernīkā, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem – a užasno je on boravište! (An-Nisa’, 115)

…A On (Allah azze we džell) ga neće baciti u džehennem zbog suprotstavljanja vjernicima u nečemu a da to nije nešto što je obavezno”.

Starac: Istinu si rekao.

Zatim ustade i ode.

Šafija potom reče onima koji su bili okupljeni oko njega: “U tri dana sam triput proučio Kur’an, sve dok nisam došao na ovaj ajet“.

(Sijar E’lam al-Nubala)

Dešava se da Kur’an ponekad otkriva svoje dragulje i odgovore u različitim vremenima i situacijama. Čak i ako smo neki ajet pročitali mnogo puta prije, odjednom ćemo ga drugačije shvatiti u nekom drugom vremenu.

Kao što kažu, ‘لا تنقضي عجائبه ‘ – njegova čuda nikad ne prestaju.

Molim Allaha da nam podari ispravno razumjevanje Njegove Knjige.

tewhid.blogsport.com

Razmislimo zajedno o riječima Alije, r. a., koji je rekao: “Kada bi mi na Sudnjem danu bilo rečeno da će mi račun svoditi otac i majka, ja bih to odbio, jer je Allah milostiviji prema meni od moga oca i majke.” Ovo ne znači da trebaš svjesno griješiti, već znači da Allah uvijek prima iskreno pokajanje!

Kesir ibn Zijad je rekao: “Čuo sam Hasana el-Basrija da kaže, “Ne raspituj se o dobrim i lošim djelima tvog brata jer je to uistinu tedžesus” (uhođenje, istraživanje mahana, špijuniranje itd.).

Ebu Hatim: „Pametna osoba se mora držati puta spasa tako što će se kloniti iznalaženja tuđih mahana i umjesto toga se posvetiti sebi i svojim vlastitim mahanama. Uistinu, ko god se pozabavi svojim mahanama umjesto mahanama drugih, pronaći će vlastiti mir i smirenost u svom biću a njegovo srce neće biti izmoreno. Kad god pogleda u svoje vlastite nedostatke i greške, slični nedostaci kod njegovog brata će mu biti lakši za podnijeti a ko god se zabavi nedostacima drugih umjesto svojim, njegovo srce će postati slijepo, biće izmoren i zaboravit će vlastite mahane. Najslabiji od ljudi je onaj koji druge kritikuje za ono što je i pri njemu samom, a ko god kritikuje druge i sam će biti izložen kritici“.

Istinu je rekao onaj koji je izrekao ove riječi:

„Ako ti druge koriš, pa oni će tebe još više koriti!
I ono što je bilo skriveno kod tebe, izaći će na vidjelo.

Neko je nekada rekao u izjavama davnim,
Riječi koje sadrže mudrost, ogromne ljepote:

Ukoliko nekad spomeneš ljude, ne spominji njihove greške,
Jer nema greške a da tvoja ne može biti kazana.

Ukoliko kritikuješ ljude zbog onog što nemaju pri sebi,
To je onda krupno i kod Allaha i kod ljudi.

A ako ih kritikuješ za nešto što je i pri tebi samom,
Pa, kako će jednooki kritikovati jednookog?

I kako ljudi mogu biti kritikovani od nekog, čije
Greške su gore kada se sve sagledaju?

Ako budeš istraživao tuđe mahane, sigurno ćeš ih naći,
Ali sjeti se da je ono što je pri tebi, mnogo veće od onoga što je pri njima.

Zato ostavi ljude na miru i prepusti ih samima sebi,
Jer oni mogu vidjeti tvoje greške, mnogo više neg’ ti sam.

Eš-Šejbani kaže: “Zapisano je u Knjigama: ‘kako ti postupaš prema drugima tako će se i prema tebi postupati, čaša koju daješ drugome je čaša iz koje ćeš i ti piti“.

Ebu Hatim: “Uhođenje i istraživanje tuđih mahana je od ogranaka licemjerstva isto kao što je i imanje lijepog mišljenja o drugima od ogranaka imana. Pametni uvijek ima lijepo mišljenje o svom bratu i čuva svoju tugu i žalost u sebi a neznalica uvijek ima loše mišljenje o svom bratu a ne razmišlja o svojim zločinima i patnjama”.

‘Abdullah ibn ‘Amr ibn al-’As (radijallahu `anhu) je rekao: ‘Zapisano je u Tevratu, “Ko god se upusti u trgovinu postane korumpiran a ko god kopa zlu rupu svome bratu, sam će upasti u nju“.

tewhid.blogspot.com

U  ovom videu poznati daija Bilal Philips govori o islamskom stavu naspram tih aditiva. Bilal Philips je završio Fakultet islamskih nauka u Medini i zatim magistrirao Akidu (islamska teologija) na Univerzitetu kralja Sauda  u Rijadu, da bi zatim na Univerzitetu u Wales-u,  završio doktorat iz islamske teologije ranih 1990-ih.

Pogledajte…

islambosna.ba