Jedne godine je jako mudar čovjek tražio vlast. Oni su znali da je taj čovjek bio jako pametan čovjek, pa im nije  bilo jasno zašto baš on želi da postane vladar. Podsjećali su ga na kraj njegove vladavine, a on im je odgovarao da je svjestan toga i prihvatio je poziciju vladara. Prvi dan svoje vlasti taj čovjek posla svoje radnike i vojsku na to ostrvo da ubijaju krvoločne životinje i učine ga bezbjednim. I sve što je zaradio u svojoj državi, ulagao je u vojsku i zadatak koji im je povjerio. Nakon što je prošlo godinu dana, narod ga je odlučio baciti na to ostrvo, što je on mirne duše prihvatio.

Mudrost ove priče sastoji se u tome da je ova država dunjaluk, vlast je ljudska strast, dok je ostrvo Sudnji dan. Stoga ako si mudar i ako se ne želiš kajati, i ti ćeš pripremiti svoje ostrvo (ahiret) kao što je uradio ovaj čovjek. Zato, Allah vam se smilovao, nemojte dozvoliti da vas dunjaluk prevari. Iskoristite ga mudro, radi svog ahireta.

Priredio: Hazem Issa Badareen

Obrada: islam-iman.com

Jagode su u modi svakog proljeća, bez obzira na trendove. Crvene, sočne, slatke i superzdrave, jagode nazivaju i kraljicama zdravlja! Jagoda je bogata vodom (90 posto), siromašna šećerom (10 posto), celulozom i masnoćama – to je jedna od najmanje kaloričnih voćaka (samo 35 kalorija na 100 grama).

Jagoda je posebno važna, jer obiluje vitaminima koji stimuliraju imunološki sistem. Posebno je bogata vitaminima, a ima i mnogo kalija, koji dobro utječe na nervni sistem, dobar je za bubrege i protiv visokog pritiska. Jagoda sadrži i kalcij i fosfor koji su dobri za kosti, magnezij koji pomaže u borbi protiv stresa te željezo koje daje energiju mišićima.

Ipak, treba znati da jagoda spada u namirnice koje oslobađaju histamine. Otpuštajući histamin u organizam, izaziva pojavu alergija kod osoba s predispozicijom, osobito urtikariju, s kojom se treba boriti tako da priviknemo organizam da jede jagode (naravno postepeno…).

No, jagoda je izrazito zdrava i nutricionisti ističu kako:

Povećava cjelokupnu prirodnu odbranu organizma.

Posjeduje neka baktericidna svojstva.

Diuretična je i lagano laksativna.

Vrlo je osvježavajuća i otvara apetit.

Učinkovita je u liječenju fizičke i psihičke slabosti.

dnevniavaz.ba

Slava pripada Allahu, dž.š. Kazna je ono što se ljudima dogodi kao posljedica počinjenog grijeha. Iskušenje je ono što je dato ljudima kao vid provjere koja može biti u nečemu dobrom ili lošem. U pogledu kazne, Allah, dž.š., kaže (u prijevodu citiramo): “Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreća koja te zadesi sam si zaslužio…” (En Nisa, 79)

Komentarišući “sam si zaslužio” Katade kaže: “(to znači) Kazna je za vas, o sine Ademov, zbog tvojih grijeha. Ebu Salih kaže komentarišući riječi Uzvišenog “a nesreća koja te zadesi sam si zaslužio…” to znači: “Zbog tvojih grijeha, i Ja (Allah) sam Onaj koji je tako odredio. (Tefsir Ibn Kesir)

Allah, dž.š., također kaže :

“Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Šura, 30)

Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, kaže: “”Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijehova koje ste zaradili”, znače: O ljudi, šta vas god snađe od teškoća, to je zbog vaših ružnih postupaka što ste ih počinili. “A mnogo toga On i oprosti.” Oprosti mnoge grijehe, te vas zbog njih ne kažnjava. Preko njih prelazi. Kao što Uzvišeni veli: “Da Allah kažnjava ljude prema onome što zasluže, ništa živo na površini Zemljinoj ne bi ostavio”" (Fatir, 45)

Po pitanju iskušenja, Poslanik, s.a.v.s., kaže (prijevod značenja):“Kada Allah zavoli ljude iskušava ih, onaj ko bude zadovoljan dobit će zadovoljstvo, a onaj ko se rasrdi dobit će srdžbu.” (Bilježi imam Ahmed, Sahih el-Džami, 1706) Poslanik, s.a.v.s., također kaže: “Zaista je veličina nagrade srazmjerna veličini iskušenja. Zato, kada Uzvišeni Allah zavoli jedan narod, postavi ga na razne kušnje, pa ko bude zadovoljan time, Allah, dž.š., će biti zadovoljan njime, a ko se srdi zbog toga, njemu pripada Allahova srdžba.” (Bilježi ga Tirmizi, 2320, Sahih el-Džami , 2210)

Sljedeće riječi će nam pokazati na osnovu čega neko može reći da je neki događaj kazna ili iskušenje: Ako je nesreća koja vam se dogodi rezultat djela poslušnosti Allahu, kao što je biti ranjen u džihadu, gubitak imetka radi hidžre u ime Allaha, gubljenje posla radi toga što ste musliman ili povećanja predanosti islamu, u tom slučaju, to je iskušenje. Ko ga podnese strpljivo bit će nagrađen, ali ko reaguje negodovanjem ili ljutnjom zaslužit će Allahovu srdžbu. Ako je nesreća posljedica griješenja, kao što je spolno prenosiva bolest ili bolest uzrokovana konzumiranjem alkohola ili uzimanjem droga itd. onda je to vrsta kazne koja dolazi na ovom svijetu (što je suprotno odgađanju kazne do Sudnjeg dana). Ako nesreća nije povezana ni sa dobrim djelom niti sa grijehom – kao što je bolest, gubljenje djeteta ili neuspjeh u poslu – onda sve to zavisi od čovjekove lične situacije. Ukoliko je takva osoba dobra i pobožna onda je to iskušenje, a ako je ta osoba sklona griješenju onda je to kazna.

Nesreća može biti kazna radi iskupljenja od grijeha, ili može biti iskušenje s ciljem poboljšanja čovjekovog statusa i povećanja njegovih dobrih djela za koja će biti nagrađen. Ovo može odrediti da li je neka osoba pokorna ili nepokorna. Čovjek ne bi trebao veličati sam sebe, radije bi trebao sam sebe kritikovati zbog svojih mahana i trebao bi težiti ka perfekciji. Imat će korist u toj nesreći u svakom slučaju, ukoliko bude strpljiv i bude se nadao nagradi. A Allah najbolje zna.

 Autor: Muhammed Salih el-Munadžid
Prijevod i obrada: IslamBosna.ba

 Zabluda: Ako je islam najbolja religija, zašto su onda mnogi muslimani nepošteni, nepouzdani i umiješani u mnoge loše stvari, poput prevara, podmićivanja, dilovanja drogom itd?

Mediji iznose laži o islamu

Islam je, bez sumnje, najbolja religija, ali su mediji u rukama Zapadnjaka koji se boje islama. Zapadnjaci bez prestanka objavljuju dezinformacije protiv islama, kako u elektronskim, tako i u štampanim medijima. Osim smišljanja dezinformacija, oni netačno citiraju islam, preuveličavaju stvari i događaje…

Ako bilo gdje u svijetu eksplodira bomba, prvi koji bivaju optuženi, bez ikakvih dokaza, su muslimani. Odmah se na naslovnim stranama novina pojavljuju veliki naslovi. Kasnije, kada se utvrdi da su za eksploziju krivi nemuslimani, ta vijest se objavljuje na nekom sporednom, nezapaženom mjestu.

Ako se neki musliman od 50 godina oženi djevojkom od 15, uz njen pristanak, ta vijest dospijeva na naslovne strane. Međutim, kada neki nemusliman od 50 godina siluje djevojčicu od 6 godina, ta vijest se objavljuje unutar novina, u okviru „kratkog pregleda vijesti“! Svakog dana se u Americi počini oko 2.713 silovanja, ali se ništa od toga ne objavljuje u vijestima, pošto je već postalo američki način života!

Crne ovce u svakom društvu

Svjestan sam da ima muslimana koji su nepošteni, koji varaju, kradu, lažu itd. Međutim, problem je u tome što mediji generaliziraju takvu ružnu sliku na sve muslimane. Tako musliman postaje crna ovca gdje god da ode.

Kao cjelina, muslimani su najbolji

Iako su muslimani, na neki način, postali crne ovce gdje god da odu, kada uzmemo u obzir sve muslimane svijeta – oni formiraju najbolju zajednicu. Mi smo najveća zajednica ljudi koja ne pije alkohol. Ukupno gledano, mi smo zajednica koja u dobrotvorne svrhe udjeljuje najviše imetka. U globalu, ne postoji ni jedna zajednica koja se može pohvaliti većim moralom, trezvenošću, poštivanjem ljudskih prava…

Ne donosite ocjenu o automobilu na osnovu vožnje vozača

Zamislite da trebate donijeti ocjenu o tome koliko je dobar najnoviji model „Mercedesa“. Neiskusan vozač, koji ne zna voziti, sjedne za volan i slupa auto. Koga ćete kriviti za to što je automobil sletio sa puta – vozača ili automobil? Naravno, okrivit ćete vozača. Da biste analizirali performanse automobila ne trebate gledati vozača, već opremljenost i sposobnost automobila: koliko je brz, kolika mu je prosječna potrošnja, koji je stepen sigurnosti itd. Čak i da se hipotetički složimo da su muslimani loši, ne smijete na osnovu toga donositi zaključke o islamu kao religiji. Ako želite donijeti stav o islamu najprije proučite islam iz njegovih primarnih izvora – Kur’ana i vjerodostojnih hadisa.

Sudite o islamu na osnovu djela njegovog najboljeg sljedbenika – Muhammeda s.a.v.s.

Ako se želite praktično uvjeriti u performanse automobila, pozvat ćete profesionalnog vozača, eksperta za testiranje. Isto tako, najbolji primjer na osnovu kog možete donijeti sud o islamu jeste njegov najbolji sljedbenik, posljednji Božii poslanik, Muhammed s.a.v.s. Osim muslimana ima još nekoliko iskrenih i istinoljubivih historičara nemuslimana koji kažu da je Muhammed s.a.v.s. bio najbolji čovjek svih vremena. Majkl Hart je napisao knjigu „Stotinu najutjecajnijih ljudi u historiji“. Na vrhu liste, tj. broj jedan pripada poslaniku islama, Muhammedu s.a.v.s. Postoji još mnogo primjera gdje nemuslimani odaju veliko poštovanje Poslaniku Muhammedu s.a.v.s., poput Tomasa Karlajla, Le-Martina i drugih.

Iz knjige: Odgovori na zablude o islamu, Zakir Naik

“A ako se bojite razdora između njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njene porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!” (En-Nisa, 35)

U ovom ajetu, Allah obećava da će blagosloviti one koji zaista iskreno priželjkuju pomirenje. Ovo ne vrijedi samo za slučaj muža i žene već i za roditelje i djecu, braću i sestre, poslovne partnere, kolege na poslu i prve komšije. U svim ovim slučajevima, najveća prepreka pomirenju je čvrsto uvjerenje svake oštećene strane da je upravu, te da je njeno ponašalje nepogrješivo, i da je takvo uvijek bilo. Svaka strana sebe vidi kao žrtvu, kao metu namjernog maltretiranja od strane drugog. Ova prepreka pomirenju je jednom rječju – egoizam.

Ovo sam uvidio u više prilika, čak i prilikom nesuglasica između mojih rođaka. Sjećam se slučaja kad sam saslušao jednu stranu, koja mi je predstavila pritužbe koje se protežu do preko pet godina unazad. Oštećena strana je, naravno, bila uzor strpljenja tokom svog tog vremena, do jednog trenutka kada je strpljenja ponestalo. Onda, kada sam saslušao drugu stranu, ista stvar je bila u pitanju; niz žalbi, strpljenje tokom dugog vremenskog perioda, neumorno trpljenje. I zamislite, svo to trpljenje i razumijevanje tokom svih tih godina nije uopšte bilo cijenjeno od druge strane.

Tužno je da, slušajući obje strane, vi biste rekli da je svaka od njih upravu. Njihov govor je tako ozbiljan i iskren. Možete shvatiti na osnovu tona njihovog glasa i izraza lica da oni zaista misle ono što kažu. Čak vam mogu ukazati i na svjedoke koji mogu sve potvrditi.

Kada muž ili žena govore o razlozima njihovog otuđenja to je kao da stave pritisnu vagu istine i učine da ona vaga u njihovu korist. Povremeno, oni mogu čak priznati i malu grešku koju su napravili. “Istina je, možda sam…” Međutim na kraju, svaki od supružnika će zaključiti sa riječima: “Bio sam tako dobar/dobra, ali moj muž/moja žena me jednostavno uopšte ne cijeni.” Uvijek je u pitanju druga strana koja ne zna kako da se ponaša, te koja iskorištava dobru narav svog supružnika.

Ovo pokazuje kako egoizam može postati duboko ukorijenjen, i kako je teško prepoznati ga. On je kao virus koji je premalen da bismo ga uočili, i previše neuhvatljiv da bismo se sa njim izborili, ali inficira ljudsko biće dok ga ne pobijedi. On utiče na naše odluke, djela, shvatanje događaja, bez da bude uočen kao krivac. Ovakvim neposlušnim egoizmom, šejtan je pokušao da opravda svoju pobunu protiv Allaha. Kada mu je Allah naredio da se pokloni Ademu, on je rekao:

“Bolji sam od njega” … “mene si stvorio od vatre a njega od ilovače.” (Sad, 76)

To je također bio i faraonov izgovor da odbije Musaa a.s.:

“I zar nisam ja bolji od ovog bijednika koji jedva umije govoriti?” (Az-zuhruf, 52)

Isto je rečeno i za Karuna koji je opravdavao svoju nepokornost. Allah nam kaže:

“Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim” – govorio je on. A zar nije znao da je Allah prije njega uništio neke narode koji su bili od njega jači i koji su bili više nakupili – a zločinci neće o grijesima svojim ni ispitivani biti.” (El-Kasas, 78)

Egoizam je zaista zla smetnja koja može osobu zauzeti potpuno nesvjesno. Potrebno je biti oprezan kako bi se ova opasnost izbjegla. To je razlog zbog kojeg je Poslanik a.s. učio slijedeću dovu prije svakog govora: “I utječemo se Allahu od zla naših duša, i od zla naših djela.” (Sunen et-Tirmizi 1105)

On bi također molio svog Gospodara sljedećom dovom: “O Allahu, nadahni me ispravnim vodstvom i sačuvaj me od zla moje duše.” (Sunen et-Tirmizi 3483 )

Allah Uzvišeni kaže:

“A oni koji se učuvaju lakomosti, oni će, sigurno, uspjeti.” (El-Hašr, 9)

Ako napravite korak nazad i obratite pažnju na to kako se ponašaju ljudi oko vas, oprezno posmatrajući njihove stavove i mišljenja, vidjeli biste da im često njihov ego diktira šta će raditi. Ovo važi čak i za one koji sebe smatraju nepristranim i razumljivim. Ovo je istina čak i kad su u pitanju pobožni i samopožrtvovani. Niko nije imun. Putevi duše su suptilni, raznoliki i neuhvatljivi. Nikada nećemo moći pobjeći od svih posljedica naših egoističnih težnji, ali trebamo biti oprezni kako bismo se zaštitili od opasnosti koje nose ove težnje.

Uistinu, kad bi neko bio potpuno lišen egoizma, to bi bilo neprirodno. Naš ego ima pozitivnu ulogu koju treba odigrati. Niko drugi osim Ibrahima a.s. nije uporno tražio od Allaha: “i učini da me po lijepom spominju oni što će poslije mene doći” (Aš-Šu'ara, 84)

Poslanik Muhammed a.s. je rekao: “Kada čovjek umre, njegova dobra djela prestaju, osim u tri slučaja: milostinja koja nastavlja da koristi ljudima, prenijeto znanje koje koje nastavlja koristiti ljudima, i pobožno dijete koje dovi za njega.” (Sahih Muslim 1631)

Naš ego je poput svih drugih prirodnih osobina. Neophodno je dio ljudskog bića, ali treba biti nadziran. Neki ljudi su bolji od drugih kada je u pitanju kontroliranje svog ega. Ne razlikuje se od seksualnih poriva. Neophodan je za održavanje ljudskog roda, ali ako nije kontroliran, vodi velikom jadu i nepravdi.

Ako sami sebe bolje upoznamo, moći ćemo prepoznati kada postanemo rob svog ega. Bit ćemo sretniji pri tome, i pravedniji prema sebi i prema drugim ljudima. Bit ćemo u mogućnosti vidjeti stvari onako kako ih vide drugi ljudi. Jedan način da izmjerite svoj egoizam je da obratite pažnju na ono što govorite. Koliko često u toku dana upotrijebite riječ “ja”? Ovo je često najčešće spominjana riječ. Kada ovo primijetite, možete započeti proces promjene.

 Napisao: Šejh Selman El-Kade
Izvor: en.islamtoday.net
Prijevod i Obrada: IslamBosna.ba

Ovo znači da svaki put dok spavate Allah uzima vaše duše, između mnogih drugih duša koje spavaju, i onda Allah odlučuje kome će On dati novu priliku na ovom dunjalučkom životu. Za one, na koje se Allah s.v.t. smilovao , Allah će odrediti da se njihove duše vrate u tjelo, dok druge duše kojima nije data druga šansa, će umrijeti sa Allahovom dozvolom i određenjem.

Ovo znači da svaki put kada legnete da spavate , nikada nemožete biti sigurni da ćete se i probuditi živi i imate samo 50% šansi za život. Ovo znači da svaki put kada legnete da spavate, trebate biti spremni svojim djelima za Ahiret.

Ovo znači da kada ujutru ustanete živi trebate biti zahvalni Allahu na tome i reči: “Sva slava i hvala Onome Koji je vratio moju dušu u moje tjelo, i dao mi drugu šansu”, ovo dovu je učio naš Poslanik Muhammed s.a.v.s.. Ovo znači da svaki put kada ustanete trebate vrjednovati taj dan i upotrijebiti ga za činjenje dobrih djela, jer to može biti vaš poslijednji dan na ovom svijetu.

Ovo znači da svaki put kada legnete da spavate trebate proučiti Suru El-Mulk prije spavanja jer nas je naš Poslanik Muhammed s.a.v.s. učio da ko god prouči ovu suru prije spavanja,to mu je zaštita od kaburske kazne. Neka nas Allah s.v.t. nagradi sa sretnim životom na ovom svijetu i na Ahiretu.

iloveislam.blogger.ba

Svaki pozivač (daija) ka Allahu, tebareke ve te'ala, kao uostalom i svaki drugi čovjek koji se bavi nekim korisnim radom, može i mora da se ugleda na Allahovog miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem!  Allahov Poslanik, alejhis-selam, želi da poduči svoje drugove – ashabe, ridvanullahi alejhim, nečemu. Međutim, ne radi to na neki moton način, niti metodom pritiska, već na način koji zaslužuje studije i studije istraživanja zbog pozitivnog utjecaja na slušaoca i načina privlačenja pažnje onih kojima želi dostaviti određenu informaciju. Stoga, nakon čitanja prve rečenice ovog veličanstvenog hadisa, ne možemo se oteti dojmu da je naš Poslanik neprikosnoveni učitelj i odgajatelj koji koristi najprefinjenije metode podučavanja i odgajanja. Ovo je ta činjenica zbog koje pozivača u Allahovu vjeru navodimo kao primjer onoga koji treba da se ugleda na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

U ovom hadisu, Poslanik postavlja pitanje želeći privući pažnju ashaba, ubijeđen u to da oni ne znaju odgovor na njega ili da ne znaju ono što on želi da im kaže, međutim, cilj pitanja jeste privlačenje njihove pažnje i navođenje na razmišljanje, da bi im se na kraju plasirala informacija koja će im ostati duboko urezana u pamćenje, a istovremeno, to je informacija koja će im koristiti i na dunjaluku i na ahiretu. Ovo se jasno uočava u riječima: “Znate li koji čovjek je bankrotirao?” Vodeći se ovim hadisom, shvatamo da ne trebamo biti oni koji “popuju” i filozofiraju drugima, jer takav način podučavanja niko ne voli i automatski odbija svaku informaciju koja je tako plasirana. Dakle, treba pokušati spontano i, na neki način, zagonetno pristupiti onima koje pozivamo, bez pokušavanja nametanja “umjetnog” autoriteta.

Nakon postavljenog pitanja, treba da saslušamo mišljenje onoga koga pitamo, ma kakav odgovor nam on dao. U ovom hadisu ashabi odgovaraju shodno svome znanju o tome ko je osoba koja je bankrotirala i kažu: “Među nama je bankrotirao onaj koji nema dinara niti bilo šta drugo.” U mnogim hadisima, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavlja pitanja ashabima, ali njihov odgovor glasi: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju”. Ovdje se jasno vidi i osjeća autoritet Allahovog Poslanika i poštovanje od strane ashaba, koje je došlo samo po sebi, ne tako što ga je Poslanik tražio ili zahtijevao. Stoga, ko god postavi pitanje učenom čovjeku, treba da pokaže poštovanje prema njegovoj ličnosti i prema njegovom odgovoru.

Nakon što je Allahov Poslanik, sallallaahu alejhi ve sellem, dobio odgovor od ashaba, kazao im je šta zapravo znači istinski bankrotirati. U tom trenutku ashabi su smatrali da je ustvari bankrotirao čovjek koji nema novca, niti bilo čega drugog, tj. siromah, fukara.

Međutim, Poslanik ih uči ko je pravi gubitnik svega što je vrijedno, govoreći: “Istinski je bankrotirao u mom ummetu onaj (čovjek) koji će na Sudnji dan doći sa namazom, postom, zekatom, ali je nekoga klevetao, nekoga je potvorio, (bespravno) je jeo imetak ovog, prolio krv onog, udario ovog, pa će se jednome dati od njegovih (dobrih) djela i drugome ce se dati od njegovih (dobrih) dijela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego vrati pravo drugih kojima je skrivio, bit će natovaren grijesima onih prema kojima se ogriješio, a zatim će biti bačen u Vatru.”

Na ovaj način Allahov Poslanik poentira, tj. dostavlja i objašnjava ashabima ko je propao na ahiretu i kako će skončati. Ovo je svojevrsno upozorenje i ashabima i cjelokupnom Poslanikovom ummetu do Sudnjega dana. Jer, sasvim je jasno da se hadis odnosi na vjernike u Allaha, dželle šanuhu, a na to ukazuju riječi Poslanika: “Istinski je bankrotirao u mom ummetu onaj (čovjek) koji će na Sudnji dan doći sa namazom, postom, zekatom…’’Dakle, ovo su stvari koje izvršavaju muslimani, pa makar oni bili muslimani samo po vanjštini.

Međutim, pored ovoga, Allahov Poslanik dopunjava hadis i spominje druga djela s kojima će neko doći na Sudnji dan, a to su djela koja će ga upropastiti! Zato, brate i sestro, dobro razmisli o ovom hadisu, jer je on upućen i tebi i meni! Nekada se neko od nas fokusira na izvršavanje obaveznih i dobrovoljnih ibadeta, posvećujući im mnogo vremena i trudeći se da ih što ljepše, potpunije i iskrenije obavi, što je pohvalno, ali, s druge strane, ne smijemo zaboraviti prava i obaveze drugih ljudi kod nas. Ako to zaboravimo i učinimo ono što ne smijemo prema drugim ljudima, pa čak i ako nisu muslimani, to će nas možda upropastiti na Dan kad će nam naša djela biti najpotrebnija.

Posebno treba obratiti pažnju na grijehe koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spomenuo u hadisu, a to su: “… ali je nekoga klevetao, nekoga je potvorio, (bespravno) je jeo imetak ovog, prolio krv onog, udario ovog…”  Dakle, svaki od ovih grijeha predstavlja ustvari narušavanje prava drugih ljudi. To su grijesi koji se moraju izravnati prema onima prema kojima smo ih počinili, a to su drugi ljudi. Na Sudnjem danu Allah će pravedno presuditi između tebe i onoga kome si učinio nešto nažao, ako te račune ne izravnate na dunjaluku.

Prije svega, moraš se čuvati toga da nekom činiš nepravdu bilo koje vrste i u svakom momentu trebaš imati na umu da je to djelo koje će te možda učiniti od onih koji su bankrotirali na Sudnjemu danu. Ako u svakom odnosu s drugim ljudima ovo budeš imao na umu, osjećat ćeš strah od Allaha i nećeš nikome učiniti ono što ti je zabranjeno. Ali, ako upadneš u grijeh takve vrste, dužan si da se sa drugom stranom razračunaš i halališ odmah na dunjaluku, kako ne bi snosio kobne posljedice na ahiretu.

Istinu je rekao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada je kazao: “… pa će se jednome dati od njegovih (dobrih) djela i drugome ce se dati od njegovih (dobrih) dijela, a ako mu nestane dobrih djela prije nego vrati pravo drugih kojima je skrivio, bit će natovaren grijesima onih prema kojima se ogriješio, a zatim će biti bačen u Vatru.”

Ovo je taj trenutak istine s kojim će se suočiti svako onaj ko dođe na Sudnji dan neriješenih računa s drugim ljudima. To je trenutak u kojem će čovjek vidjeti svakog onog kome je ostao bilo šta dužan. Tada će morati da poravna račune sa dunjaluka. Morat će dati ono što je njemu toliko potrebno. Počet će da se tope brda dobrih djela sa kojima je došao, kao što je to spomenuo Allahov Poslanik u drugom rivajetu: “…koji dođe sa dobrim djelima velikim poput brda…”

To je dan kada će mnogi poželjeti da se vrate na dunjaluk i da isprave greške, ali bit će kasno! To je dan kada će mnogi poželjeti da nisu nikad ni postojali i da su zemlja ostali! Kaže Allah, azze ve dželle: “Mi vas na skoru patnju upozoravamo, na Dan u kojem će čovjek djela ruku svojih vidjeti, a nevjernik uzviknuti: ‘Da sam, bogdo, zemlja ostao.”’ (Prijevod značenja En-Nebe', 40)

Brate i sestro, na ovaj Strašni dan najmanje što ćeš poželjeti jeste to da ti neko uzima od dobrih djela! To je Dan kad će dijete osijedjeti, pa šta će biti s tobom i sa mnom? Molim Milostivog da nam se smiluje na taj Dan i da nikako ne budemo od onih za koje Allahov Miljenik, sallallahu alejhi ve sellem, na kraju ovog hadisa, kaže: “…a zatim će biti bačen u Vatru!”

Riješi sve nesuglasice i razmirice sa svojim bratom, komšijom, sugrađaninom! Ne dozvoli da tvoja nada u oprost zasjeni tvoj strah od Allahove kazne! Allah će svakome nadoknaditi ono što si mu ti uzeo ili mu nažao učinio, a ta nadoknada će biti u vidu tvojih dobrih djela, ili u vidu njegovih loših djela koja će biti data tebi, PA ĆEŠ BITI BAČEN U VATRU! Da nas Allah sačuva džehennemske vatre i počasti nas na Sudnjemu danu Svojim hladom, kada drugog hlada neće biti!

Piše: Haris Hećimović       islambosna.ba

Članarina nije, kao što se nažalost pogrešno poima kod priličnog broja naših ljudi, ulaganje u smrt. Naprotiv, ona je ulaganje u život, kako dunjalučki jer zahvaljujući njoj naša sela i gradovi imaju žive džamije a one su njihov identitet, tako i u ahiretski, onaj stvarni jer je ona dobro djelo, ona je borba na Božijem putu imetcima, ona je istinsko ulaganje u naš ahiretski život jer se dijeljenje u islamu definiše kao, davanje od sebe sebi.

Zato, dragi brate kad plaćaš članarinu ti ne daješ nikom, do sebi. Kroz nju sebe i našu zajednicu na Dunjaluku jačaš a samo sebi za Ahiret uplaćuješ jer je kako Poslanik veli: „Podijeljeno naše”.

Kao što je Uzvišeni Bog i poslanik Njegov u pozitivnom kontekstu spomenuli one koji članarinu plaćaju, Poslanik je one kojih za nju nije briga spomenuo također. Evo kako: „Ko se ne brine za opšte potrebe muslimana ne pripada nama”.

Naši preci, djedovi i očevi su znali gdje pripadaju i u vrlo teškim vremenima brinuli se i džamije održavali, ezanu život omogućavali i mekteb od svih nasrtaja sačuvali. Nama su to predali sa jasnim očekivanjem da to čuvamo, unapređujemo i djeci našoj predamo, koja će sada zahvaljujući našoj brizi u mektebima biti naučena i osposobljena preuzeti brigu o džamiji, džematu i IZ-ci.

Dragi brate, ako još nisi član IZ-ce pridruži se, tako ćeš ojačati sebe džematom a džemat sobom. Tako ćeš i bogatiji na Ahiret otići jer nije na odmet ponoviti, članarina je ulog u Ahiret. Sve nas pozivam da svoj odnos prema našoj zajedničkoj stvari, IZ-ci, preispitamo kako bi opredjeljujući se za brigu o našoj vjeri snažno pripadali našem Ummetu i odlučno slijedili našeg Pejgambera.

Različitih smo zanimanja, želja i prohtjeva ali nam je svima jedna želja kad je u pitanju Ahiret. Želja nam je spas, nagrada, Džennet nam je želja. Da bismo do Dženneta stigli islam ne traži odricanje od Dunjaluka, već zahtijeva da od Dunjaluka ulažemo u Ahiret. Članarina IZ-ci je takav ulog.

Autor: Izet ef. Čamdžić       (www.preporod.com)