Fahiru je potrebno 51 000 KM za operaciju.

Svoje priloge možete poslati donijeti lično u  džamijske prostorije na adresi Mellangatan 40, a mi  će mo ih poslije poslati Fahiru.

Bujrum ko može i hoće sevapa…

U oronuloj kući koriste samo jednu prostoriju, najmanju, najmanje vlažnu i najlakšu za zagrijavanje. Struju imaju samo u toj prostoriji, vodu nemaju uopće.
“Ja vode nemam, potok pijemo… Svake godine zaglavimo svečetvero u bolnici. Išao u Općinu žalio se, tražio…Nema vrata koja nisam otvarao,” kaže Bego Dovadžija.

“Donesem vode s potoka, operem. Šta imam spremim, šta nemam šutim. Po cijelu noć ne spavam, nervoza…Šta da ti kažem…? Najgore mi je za ovu moju djecu….,” priča Nihada Gljiva, Begina supruga. U braku su već 17 godina i nikada nisu živjeli teže. Svoj brak nikada nisu ozvaničili u Općini, jer nisu imali novca da plate matičaru.

Petogodišnja Ajla, u rukama držeći velikog plišanog zeca, kojeg odmilja zove Skakavac, kaže da njaviše voli da se igra s psom Benjom i da, ako graha nema, voli jesti makarone: “Volim one velike makorone, ne volim one male… Baš mi se ne sviđaju. Volim pitu. Nekad zeljanicu, a nekad i sendvič pravim onako kako ja hoću.”

Ovim ustima i krompir je luksuz i tako je već 15 godina.

 ”Ako imam makarona kesu ili dvije to razvučem. Ako nemam šutim. Kažem joj (kćerki) da nemam, a njega sam dojila dvije godine, pa sam prestala. Dobila upalu, nisam mogla lijekove kupit. Što imam dinara dadnem njima za hranu… Svašta sam ispatila.” – priča Nihada.

Bego je bivši vojnik, prima 150 maraka mjesečno, kad naknada ne kasni. U međuvremenu je obolio od raka pluća, a tri djevojčice, trojke, izgubili su 2006. Umrle su nekoliko dana nakon rođenja na Pedijatrijskoj klinici u Sarajevu

“Tri djevojčice rodila… Dala ime Hava, jednoj Amina, jednoj Fatima. – kriz plač priča ova napaćena majka. – Sve sam ih vidjela u bolnici u Sarajevu. Pitali su me jesam im ja majka. Došlo mi da ih udaram. Da  im nisam majka ne bi došla da ih vidim.”

 Sve što imaju, ako se to tako može reći, darovano im je. I bez obrazovanja, posla i egsistencije nitko im ne može zabraniti da žele imati vlastiti dom, a ako ne brinu što će sutra jesti, brinu što će biti s njihovom djecom. Žele samo smještaj i hrane toliko da budu siti.
Svašta su ovi ljudi proživjeli i već ih je prilično obuzela apatija i pomirljivost. Kada pogledaju svoju djecu, ili kada Bego od bolova ne može ni ispred kuće izaći, maštaju o vlastitom domu, obilnoj trpezi, o rješenju, a sve se to  svede na pomoć nekoliko susjeda i dječji doplatak od 10 maraka.

Vaše novčane priloge možete donijeti lično u džamijske prostorije na adresi Mellangatan 40, Jönköping, a iste nakon što sakupimo ćemo čim prije poslati ovoj porodici.

Za više informacija nazovite Mehu Velić na broj 0707519045.

Neka vas Allah nagradi.

Amin!                                    

Tekst preuzet sa: www.hayat.ba

Naš džematlija Meho Velić je imao priliku da za vrijeme godišnjeg odmora i sam posjeti ovu porodicu i tako načini ove snimke. Kuća koju gledate na slikama je prepuna vlage, a možete tek zamisliti kako je živjeti u njoj u zimskom periodu, dok većina nas, u odnosu na njih, živi u velikom izobilju. Ramazan je prilika kao i uvijek da se ugrabe sevapi, zato svi koji žele pomoći i sevapa zaraditi mogu se obratiti lično Mehi Veliću na telefon: 070-7519045, ili svoju pomoć donijeti lično u džamiju na adresi mellangatan 40, 554 51 Jönköping.

Napomena: Oni koji bi željeli pomoći u obući, brojevi koje oni nose su: 36, 38, 39 i 43.