Prva podvala: “Slušaj šta hodža priča ali ne radi šta hodža radi.” –  Ova konstrukcija može se dvojako tumačiti; slušaj šta govore, a ti to ne radi, tj. slušaj a ne prakticiraj, a drugi pristup ili tumačenje bi bilo da hodže ne rade kako islam nalaže tj. kako sami govore, pa ih stoga ne treba slijediti. Ovakve i slične konstrukcije nisam pronašao u starijoj literaturi, nekim prijašnjim listovima, časopisima, kazivanjima, knjigama. Primjetno je da su bošnjački časopisi poput Tarika, Muallima, Misbaha, Jeni Misbaha, Hikmeta, El-Hidaje i dr., iskazivali poseban respekt prema imamima. I drugi časopisi (kulturni, nacionalni, zabavni, i sl.) nisu na ovaj način pisali o imamima. Činjenica je da su pojedine imame kritikovali zbog nedovoljnog obrazovanja i nepraćenja potreba vremena, međutim, nikada se nije udaralo i sumnjalo u čast imama. Očigledno je da se ova podvala počinje širiti među našim ljudima u drugoj polovini dvadesetog stoljeća. Bio sam svjedok kad jedan Bošnjak u šali izgovara ovu krilaticu pred nekolicinom imama. Pitao sam ga da li je to jutro klanjao sabah namaz u džamiji. Rekao je da nije. Vidiš ove imame, kazao sam mu, oni su gotovo svako jutro u mihrabu na sabahu! Trebao si i ti biti s njima, savjetovao sam mu.

Druga podvala: Iz ove prve podvale proizilazi druga, koja naše imame ciljano smješta u ljude sumnjivog morala, griješnike, varalice i ljude kojima ne treba vjerovati. Ta politika ide dotle da su se neke imame optuživali kako čak nose i krstove ispod ahmedija. Stariji imami se sjećaju vremena kad su i reisu-l-ulemu optuživali da nosi krst ispod ahmedije i džube. Kad je ta priča stigla do jednog muslimana u džematu Umoljani (Bjelašnica) odložio je svoje poslove i uputio se u Sarajevo da to provjeri. Zaustavio je reisu-l-ulemu u Saračima nakon podne namaza i kazao mu da skine ahmediju. “Šta ti je čovječe, šta hoćeš?” – govorio mu je reisu-l-ulema. “Čuo sam da nosiš krst ispod ahmedije i košulje pa sam došao da to provjerim. Ne mogu se s tim pomiriti, pa sam morao doći,” govorio je. Uveo ga je reisu-l-ulema u jedan od prolaza i skinuo ahmediju te raskopčao košulju i kazao: “Evo vidiš, to su laži i zlonamjerna podvala!” Poljubio je iskreni musliman iz Umoljana svog reisu-l-ulemu u čelo, zatim u prsa i ljutito uskliknuo: “Vallahi lažu!”

Treća podvala: “Hodže i popovi najveći lopovi.” –  Kako prethodne podvale datiraju iz komunističkog vakta tako i ova, slika je jedne politike. Riječ je o ciljanoj i planskoj diskreditaciji na prvom mjestu imama. Iako su živjeli na rubu životne egzistencije, bez ikakvih redovnih primanja i osiguranja, kao građani drugog reda, itd., Ova podvala govori o kojem stepenu bezobrazluka je riječ. Naše su džematlije šutile na ove podvale, neke su se čak i upecale u ove opasne rabote. I šta se desilo? Nedugo na red dolazi prvi saff. Počela je podvala kako su “u prvom saffu sami lopovi i prevaranti.” Zašto baš prvi saff? U prvom saffu su naše najstarije, najobrazovanije, najčestitije džematlije. Cilj je i njih diskreditovati, jer, ako se uništi prvi saff onda više i nemamo saffova. Šutnja i na ovu podvalu rezultirala pojavom nove konstrukcije i optužbe. Ovaj put su lopovi svi oni koji idu u džamiju!?

Četvrta podvala: Kao četvrtu podvalu navodim optužbu na račun imama za podjelu naroda u Bosni i Hercegovini. “Svojim djelovanjem imami su povećali jaz među narodima,” tvrde ovdašnji analitičari socioloških prilika u Bosni i Hercegovini. Međutim, zanemarili su jednu činjenicu da je Allah, dž.š., podijelio ljude na narode i plemena, a ne imami. Važno je ovdje istaći činjenicu da Kur'an poziva ljude da se međusobno priznavaju. Vjerovatno je problem imama što im je vodilja kur'anska poruka o naređivanju priznavanja drugih, a suprotstavljanju negaciji naroda i identiteta drugih ljudi. Treba istaći da se imami optužuju za podjelu naroda u BiH upravo od onih koji su decenijama osporavali bosanskim muslimanima njihov nacionalni identitet.

Peta podvala: Naredna podvala je tendencija ograničavanja imamskog djelovanja i “zatvaranja imama u džamije.” Nerijetko na medijima slušamo svakojake stručnjake kao i aktualne političke aktere kako nam objašnjavaju šta imami treba da rade. Tvrde ti isti da imam ne treba tretirati pitanja države, vlasti, i sl., već da samo i'tikafi i zikri. Ispostavlja se da svi imaju pravo da se bave važnih društvenim pitanjima, pitanjima vlastite egzistencije, sigurnosti, državom, itd., osim imama!? Brojne su nevladine organizacije, civilni sektor, udruženja, intelektualci koji trebaju da se uključe u društvena dešavanja, dok vjerske zajednice, posebno Islamska zajednica, to pravo ne smiju imati?

Šesta podvala: Jedna od podvala jeste i ta da su “imami rušitelji države.” Svojim djelovanjima, kako tvrde pojedini krugovi i mediji, ruše sekularni koncept države i multikulturu bosansko-hercegovačkog društva. Oduzimanjem imovine Islamskoj zajednici išlo se ka tome da ona postane jetim iliti bolesnik na infuziji koja bi trebala ovisiti od sadake.  Svaki pokušaj povratka imovine i zaštite svojih prava ali i prava muslimana, Islamska zajednica se optužuje da ruši državu. Islamska zajednica nema svoje parlamentarce, ne kontroliše državne medije, vojsku, policiju, tužilaštvo, sud, obrazovne institucije, zdravstvo, itd. Islamska zajednica ne želi upravljati narodom, ona je u službi narodu. Ipak, bez obzira na ove podvale, na svaki zulum prema svom narodu, ili bilo kojem građaninu, Islamska zajednica treba da se podigne i reagira.

Sedma podvala: U nizu optužbi na račun imama jeste i ta da su “protiv fabrika i ekonomskog prosperiteta naroda u Bosni i Hercegovini.” Podizanje porušenih džamija i gradnja novih u naseljima kojima su potrebne džamije jedan je od osnovnih zadataka i misije Islamske zajednice. Međutim, nedugo nakon agresije počinje priča o prekomjernom broju džamija. Drugi su pak govorili da nisu protiv džamija, ali da su potrebnije fabrike, te da će te fabrike izgraditi džamije, itd. I jedni i drugi krivili su i krive Islamsku zajednicu i imame. Naime, isti oni koji optužuju Islamsku zajednicu da narušava sekularni koncept Bosne i Hercegovine istovremeno traže od nje da gradi fabrike i da se brine o ekonomiji države. Treba još dodati da su ti isti oduzeli vakuf Islamskoj zajednici dok su narodnu imovinu pripajali sebi i svojim političkim projektima.

Osma podvala: Jedna od najaktualnijih podvala jeste podvala za “radikalizam bosanskih muslimana.” Istina je nešto sasvim suprotno. Naime, imami su najzaslužniji što radikalno učenje i shvatanje islama nije naišlo na plodno tlo među bosanskim muslimanima. Svako zlo su na vrijeme i u korijenu sasijecali. Stotinama godina Bosna je bila najudaljenija i najisturenija muslimanska pokrajina. Shodno tome bila je plodno tlo za pojavu različitih sekti i iskrivljenih učenja. Međutim, to se nije desilo, jer je u Bosni uvijek bilo mudre uleme koja je sve opasnosti na vrijeme prepoznavala i zaustavljala. Nema dileme da je i danas Bosna jedna od stanica brojnim nedobronamjernim tumačima islama, međutim, tako nešto se neće i ne može primiti u Bosni. Za to su zaslužni bošnjački imami, a i naš narod.

Deveta podvala: Još jedna od optužbi kojima se optužuju imami i Islamska zajednica jeste “izmišljanje islamofobije”. Reći će ‘slobodni’ mediji da napadi na reisu-l-ulemu nisu islamofobija. Islamofobija je širenje nerazumnog straha od islama i muslimana. Pa zar predstavljanje reisu-l-uleme, vjerskog poglavara bosanskih muslimana, kao prijetnje Bosni i Hercegovini i opasnosti za njene građane nije islamofobija? Zašto se širi neobjektivan i nerazuman strah od reisu-l-uleme i Islamske zajednice? Isti strah je širila srednjovjekovna Evropa u cilju mobilizacije ljudi za križarske pohode. Isti strah koristila je velikosrpska politika da mobilizira i motivira vojsku za etničko čišćenje, te da pred svijetom opravda genocidne namjere. Stoga, svim događajima i izjavama u kojima postoje elementi islamofobije prilazimo s velikim oprezom. Nijednu od izjava, u kojima se sije strah od muslimana, ne podcjenjujemo. Kao narod sa svježim ranama nedavno preživjelog genocida ne dozvoljavamo nikome da nam uzima pravo na oprez.

Deseta podvala: “Imami su dežurni krivci za sve loše pojave i događaje u Bosni i Hercegovini.” –  Kao imam bit ću kriv što uopće pišem o ovim podvalama. Skoro smo došli do situacije da će imame kriviti i za poskupljenje struje, loših saobraćajnica, neočišćenih ulica od snijega, kašnjenja tramvaja, itd.

Piše: Abdulgafar Velić  (Preporod, 01. juni 2012. godine)

ISKRENI PRIJATELJ je onaj koji primi tvoje izvinjenje, oprosti ti kad pogriješiš, zauzme tvoje mjesto kad si odsutan.

ISKRENI PRIJATELJ je onaj koji o tebi uvijek dobro misli, kad pogriješiš on nađe izgovor za tvoju grešku i kaže sebi:” sigurno nije time mislio ništa loše”!…

ISKRENI PRIJATELJ je onaj koji ne vjeruje drugima kad loše govore o tebi, već te odmah o tome pita da čuje tvoje mišljenje.

ISKRENI PRIJATELJ je onaj koji se brine za tebe, tvoju porodicu, tvoju djecu, tvoju imovinu.

ISKRENI PRIJATELJ je onaj koji je s tobom u dobru i u zlu, u sreći i nesreći, u bogatstvu i u siromastvu.

ISKRENI PRIJATELJ je onaj koji te nasamo savjetuje kad vidi neku tvoju lošu osobinu, podrži te uvijek u dobru i pomogne ti u tome.

ISKRENI PRIJATELJ ti uvijek želi samo dobro.

ISKRENI PRIJATELJ je onaj koji ti napravi mjesto da sjedneš na sijelu, nazove ti selam kada te sretne, požuri da ti pomogne kad ti je pomoć potrebna.

ISKRENI PRIJATELJ je onaj koji te se uvijek sjeti u dovi bez da to od njeg tražiš.

ISKRENI PRIJATELJ je onaj ko te voli u ime Allaha, bez ovosvjetske potrebe.

ISKRENI PRIJATELJ je onaj od čijeg se bontona, znanja, društva možeš okoristiti.

ISKRENI PRIJATELJ je onaj koji te po dobru spominje pred drugima, onaj čijim se prijateljsvom ponosiš i nikad se ne stidiš njegovog društva i prijateljstva.

ISKRENI PRIJATELJ je onaj ko se obraduje da ti može učiniti uslugu, uvijek požuri da ti pomogne ne očekujući od tebe ništa zauzvrat.

ISKRENI PRIJATELJ je onaj koji ti želi isto što i sebi.

MOŽEŠ LI REČI DA IMAŠ ISKRENOG PRIJATELJA?

DALI SI TI NEKOME ISKRENI PRIJATELJ??? 

RAZMISLI…

Preuzeto sa: balkanbosna.tripod.com